Tanino Liberatore (rođen 12. travnja 1953. kao Gaetano Liberatore u Quadriju) talijanski je strip crtač, autor, ilustrator i slikar. Studirao je arhitekturu na Sveučilištu La Sapienza u Rimu, a zatim se 1975. okrenuo ilustraciji i radu u oglašivačkoj industriji. Tri godine kasnije, Andrea Pazienza, njegov bliski prijatelj i školski kolega, upoznao ga je s underground časopisom Cannibale, gdje Liberatore debitira u svijetu stripa crtajući po raznim scenarijima osnivača časopisa Stefana Tamburinija.
Prilikom izlaska trećeg broja Cannibala, ovaj trojac stvara lik Rankxeroxa, čije će priče izaći 1980. u novopokrenutom, kasnije kultnom časopisu Frigidaire, a lik promijeniti ime u RanXerox radi spora s poznatim proizvođačem fotokopirki. RanXerox, punk kiborg nevjerojatne snage, koji izgledom evoluira od mršavog razbijača azijskih crta lica u prvim nastavcima do hipertrofiranog gorile u kasnijima, doživio je nekoliko samostalnih albuma koji su prevedeni na mnoge jezike i požnjeli uspjeh u Španjolskoj, SAD-u i Japanu.
RanXerox je našao put i do francuske publike, izašavši u časopisu L’Écho des Savanes 1981. Liberatore se preselio u Pariz, gdje je započeo karijeru u ilustraciji (časopisi Tranfert, Métal Hurlant, À Suivre). Osim toga, stvorio je niz kratkih strip serijala po scenarijima Setbona, Daniela Varennea, Brucea Jonesa i Brucea Helfora, između ostalih za časopise L’Écho des Savanes, Chic (u Francuskoj) te Heavy Metal, Twisted Tales i Hustler (u SAD-u). Neki od njih objavljeni su knjizi Vidéo–Clips iz 1984.
Tamburinijeva smrt nagnala ga je da se odmakne od stripova i usredotoči na ilustraciju. Nakratko je oživio lik RanXeroxa 1993. i 1996., ovoga puta u suradnji sa scenaristima Jean-Lucom Fromentalom i Alainom Chabatom. Objavljeno je nekoliko kolekcija njegovih ilustracija, poput Les Filles de Liberatore (Liberatoreove žene).
Osim ilustracija, radio je postere za festivale, kazalište, televiziju i film, ali i surađivao, kao umjetnički direktor, kostimograf i scenograf, na mnogim filmovima, kao što su klasik Ghostbusters iz 1984., redateljski debi Alessandra Baricca iz 2008. Lezione 21 (Lekcija 21) te film Asterix & Obelix – Mission Cleopatra, za koji je 2003. osvojio nagradu César za najbolje kostime.
Potpisuje je naslovnice knjiga i ilustracije za dva klasika francuske književnosti, Apollinaireovih Jedanaest tisuća buzdovana i Baudelaireove Cvjetove zla, u izdanju Glènata, te Le Rêve de Lucy (Lucyin san) Pierrea Pelota i znanstvenika Yvesa Coppensa.
No još su puno poznatiji njegovi covera albuma. Godine 1982. dizajnirao je naslovnicu albuma The Man From Utopia glazbenika Franka Zappe, koji mu je dao nadimak “Michelangelo stripa“.
Iako se Liberatoreov stil može nazvati realističnim, ima elemente koji daleko nadilaze realistični žanr. Stripovi su mu smješteni u neobične ambijente pa se zbog toga, i zbog neobičnog načina bojenja (primjerice, ružem za usne), njegovi radovi mogu nazvati i bizarnima, čemu pridonosi uporaba “ultra-nasilja”. Prebacuje na digitalno crtanje s crtanim romanom Lucy – L’espoir (Lucy – Nada), o postanku čovjeka i australopitekici Lucy, po scenariju Patricka Norberta (Capitol Editions, Francuska). Danas naizmjence koristi tablet i kist, slikajući u tehnikama ulja na platnu i akvarela na papiru ilustracije i slike koje vise u galerijama suvremene umjetnosti diljem svijeta.