Željko Pahek iz rodne Županje 1978. otišao je na studij u Beograd (viša pedagoška škola – likovni smjer), i tamo postao pripadnikom “Beogradskog kruga 2”, grupe crtača koji su međusobno razmjenjivali iskustva, utjecali jedni na druge i uglavnom se razvili u veličine u europskim pa i svjetskim okvirima: Rajko Milošević Gera, Darko Perović, Milan Ilić Laki, Dragan Savić… One svoje priče koje nije sam crtao, Pahek je ustupao kolegama te je bio zapažen i kao scenarist.
Od svojeg prvog uratka (Bliski susreti četvrte vrste, posebni broj časopisa “Vidici”, 1979.) plijeni pažnju kvalitetom i maštovitošću crteža, orijentiranjem na znanstvenu fantastiku i vještim poigravanjem sa stereotipima tog žanra. Među svim “beogradskim krugašima”, Pahek se isticao kompozicijskom vještinom, sjajnim crtežom i osebujnim smislom za humor. Prva epizoda Astro-iđana – koji su bili jedan od najpopularnijih stripova toga doba – iz 1981.-1983. i njezin nastavak Skrapulonska bebica (1983.-1986.), predstavljali su prve korake na putu prepunom izvrsnih stripova, poput Robea i Rulijete, Limenog doboša, Marsovske drangibule, Vili se vraća, Kiborove kiše i Badija kukavice.
Moby Dick iz 2006., ZF verzija poznatog Melvilleova romana u dva albuma po scenariju Jean-Pierrea Pécaua (licencno izdanje prevedeno s francuskog), zasad je jedini Pahekov strip objavljen u samostalnoj Hrvatskoj, ali je za izdavačku kuću Zagrebačka naklada crtao niz izvrsnih naslovnica za knjige, od kojih je ona za “Sjeti se Flebasa” Iana M. Banksa nagrađena najcjenjenijom domaćom ZF nagradom SFera, a zapažene su i njegove naslovnice za popularni serijal o “galaktičkim stoperima” Douglasa Adamsa.
Stripove je Željko Pahek objavljivao u Vidicima, Yu stripu i Yu strip magazinu, Našem stripu, Spunk novostima, Stripoteci, Strip maniji… Ilustrirao je knjiška izdanja Kentaura, Polarisa, Znaka sagite, Zoroatera, Booklanda, BIGZ-a, Zagrebačke naklade i drugih, uz naslovnice časopisa Sirius, Futura i dr. Novinske ilustracije izlazile su mu u Politikinom zabavniku, Startu, Vremenu i drugdje.
U inozemstvu je stripove objavljivao u francuskom Fluide Glacialu, američkom Heavy Metalu i njemačkom Schwer Metalu, španjolskim Eternauti i Zoni 84, belgijskom Tintinu, grčkoj Elefterotipiji. Bio je jedan od 27 crtača odabranih za posebno izdanje o padu Belinskog zida (Durch Buch iz 1990., istodobno objavljeno u 13 zemalja; Pahekov strip zvao se Die Schwarze Narbe).